Zavodu za sudsku medicinu u Banjaluci u posljednje tri godine, od kada je počeo s radom, podnijeto je na stotine zahtijeva za utvrđivanje očinstva i skoro u svakom trećem slučaju analiziranog uzorka ustanovljeno je da se ne radi o biološkom ocu djeteta
Prema riječima direktora Zavoda Željka Karana, u banjalučkoj DNK laboratoriji testovi na očinstvo mogu se raditi na osnovu sudskog zahtijeva u parničnom ili krivičnom postupku, ali i na privatni zahtijev. Situacije u kojima se analiza radi na privatni zahtijev postale su sve apsurdnije, pa se u laboratoriju donose četkice za zube djeteta ili pramen kose, a ustanovu nerijetko posjećuju bake djece koje sumnjaju da su im sinovi prevareni.
"Dođe svekrva koja sumnja da joj snaha "švrlja" i pita šta treba da donese kako bi se utvrdilo da li je njen sin zaista biološki otac djeteta. Donesu nam uzorke poput četkice za zube, ili kose iz koje se može izvaditi dovoljno ćelija da bi se uradila DNK analiza. Međutim, svekrve uvijek savjetujemo da ne rade to, nego da kao odrasli ljudi sjednu, razgovaraju i tako raščiste situaciju", objasnio je Karan.
On je kazao da rezultati analiza koje se rade u Banjaluci ne odskaču od podataka iz okruženja, odnosno u prosjeku u 25 do 30 posto slučajeva iz takozvane rizične grupe bude utvrđeno da se ne radi o biološkom ocu. Na nalaz se čeka tri do pet dana, a cijena DNK analize je 250 konvertibilnih maraka (125 eura) po uzorku, odnosno po osobi.
Izvor: agencije
