Prije se sva odjeća tkala na tkalačkom stanu pa tako i ona koja je dobivena od konoplje. Ovisno o potrebi i mogućnostima, tkala se samo konoplja, konoplja s lanom ili pamukom. Primjerice, često je konoplja bila osnova tkanine, u koju se dodavao kupljeni pamuk radi bolje kvalitete
Ovisno o kvaliteti konca dobivenog od konoplje, tkali su se razni predmeti. Od kvalitetnijeg konca dobivala se tkanina za odjeću, ručnike, posteljinu, stolnjake, a od lošijeg konca su se radili tepisi, vreće, fitiljače...
Ova ilegalna biljka tradicionalno se uzgajala u Hrvatskoj do 60-ih godina prošlog stoljeća i odijevala mnoge generacije ljudi. U vremenima velikog siromaštva, razdoblja Prvog i Drugog svjetskog rata, upravo je uzgoj konoplje zaslužan što mnogi Hrvatski nisu bili goli i bosi.
Debata o legalizaciji i uzgoju konoplje u Republici Hrvatskoj usmjerena je između dvije struje od kojih je jedna načelno liberalna te se zalaže za uzgoj i druge, za koju se drži da je konzervativna te se protivi zapadnjačkim 'novitetima'. Većina ljudi koja i raspravlja o ovom pitanju uopće nije upućena za što sve ova biljka može koristiti. Isto tako, ova ilegalna biljka tradicionalno se uzgajala u Hrvatskoj do 60-tih godina prošlog stoljeća i odijevala mnoge generacije ljudi. U vremenima velikog siromaštva, perioda prvog i drugog svjetskog rata, upravo je uzgoj konoplje zaslužan da mnogi Hrvatski nisu bili goli i bosi.
Kako se nekoć uzgajala konoplja?
U selu Oprisavci, udaljenom 20 kilometara istočno od Slavonskog Broda, razgovarali smo sa 78-godišnjom bakom Katicom Katalinić koja nam je opisala kako se nekoć uzgajala ova biljka. Ona je opisala stari način uzgoja kada nije bilo strojeva kakve danas poznajemo, već kola i konji, tkalački stan i mnogo vlastitoga truda i rada. Ovo je grubi opis proizvodnje konoplje koji uključuje mnoge predmete koji se više ne koriste, no nadamo se da ćete bez obzira na to 'pohvatiti' sve u cjelinu:
"Na proljeće posijemo konoplju u slogove ili redove. Nakon što naraste dosta visoko i kreće cvasti i prašiti (cvijet počne ispuštati pelud) onda se sve počupa i poveže u snopove na dva mjesta da bude čvsto i ostavimo da odstoji nekoliko dana (otprilike šest dana). Nakon toga smo nosili konoplju na Savu kiseliti. U plićak se prvo stavi motka i poslažu snopovi, te se pritisnu s drugom motkom i žicom da voda ne odnese. Sve se dodatno učvrsti kolcima sa svake strane i poslaže 4-5 velikih kamenova i pusti da odstoji 10-ak dana. Nakon toga se je dolazilo provjeriti je li konoplja kisela. Uzeli bi nekoliko stabljika i prelomili ih 2-3 puta. Ako bi stabljika pucala, bila bijele boje iznutra (prije namakanja je bila zelena) i ako su se konci odvajali (konci – u kori su konci; odvajanje kore od stabljike) vadilo je se van iz vode. Potom smo ih nosili na bajer (obala rijeke) i u tri snopa ostavljali da se ocijedi pa potom metali u kola i vozili kući.
Kad se dođe kući, konac bi se odvajao od ostatka stabljike. Odvojeni dio stabljike s koncem se zvao stirnica. Nakon toga se stirnica tukla trlicom i iz nje je izlazio pravi konac. Konac se nakon toga češljao i preo pa se namatao na rašak (drveni predmet od metra namijenjen za namatanje konca) i onda se motao u kanjure. S raška se kanjura skida i veže na dva mjesta da se ne zavrpa i onda se luži. Lužilo se u lugu (pepelu) i to okuhavanjem u kotluši (kotao, oranija...) dok ne dobije bijelu boju. Nakon toga se konac sušio i smotao te se s njim tkalo.", priča baka Katica.
Tkanje odjeće s konopljom
Prije se sva odjeća tkala na tkalačkom stanu pa tako i ona koja je dobivena od konoplje. Ovisno o potrebi i mogućnostima, tkala se samo konoplja, konoplja s lanom ili pamukom. Primjerice, često je konoplja bila osnova tkanine, u koju se dodavao kupljeni pamuk radi bolje kvalitete. Ovisno o kvaliteti konca dobivenog od konoplje, tkali su se razni predmeti. Od kvalitetnijeg konca dobivala se tkanina za odjeću, ručnike, posteljinu, stolnjake, a od lošijeg konca su se radili tepisi, vreće, fitiljače...
Baka Katica kaže kako je i njena majka uzgajala konoplju, isto kao i njena baka i prabaka. Bila je neophodna jer nije bilo ni tkanine ni konca, a samo uzgajanje nije nitko branio. Od zasijanih 200 kvadrata konoplje dobivalo se dovoljno platna za sve godišnje potrebe. Uzgoj je prestao u 60-tim godinama prošlog stoljeća nakon što se moglo pribaviti tkaninu za šivanje odjeće, ali i već sašivenu odjeću. I tako je 'bolji život' zamijenio ovu staru tradicionalnu tehniku dobivanja platna koje je jedno od najkvalitetnijih i najizdržljivijih koje postoji.
Na pitanje posjeduje li baka Katica još tekstilne predmete od konoplje i koliko su stari istaknula je:
"Kako da nemam. Još imam peškire (ručnike) napravljene od konoplje koje sam ja koristila. Imamo vreće (vreće za žitarice i seoske poslove) i fitiljače (velika platna kao pokrivač, također služili za seoske poslove) i stari su kao i ja."
Uzmemo li u obzir kvalitetu i izdržljivost materijala koji se dobiva od konoplje, zdravstvene pomoći iz sjemena (za koje nažalost naši stari nisu znali), ekologiju, etičnost i održanje stare hrvatske tradicije, ponovni uzgoj konoplje mogao bi nas itekako obogatiti, naročito u 'bosim i golim' vremenima koja su pred nama.
Izvor: dnevno.hr
