Eh upravo ovo muči razne medijske kuće, internet portale, sedmične časopise i slično.
Zašto su na svakoj drugoj naslovnoj strani tatini sinovi i kćerke, koji imaju sve, ili baš i ne...
Al' eto, takav smo narod! Najbitnije je da se ima šta za gledat' i pojest', a sve ostalo će riješiti neko drugi.
Ko drugi? Živjeli smo i živimo u zabludi kako će nekad biti bolje.
Ali to nekad nikad neće doći, samo što je teško uvjeriti narod u sve to.
Počinju se komešati svi oni koji su do sada bili neko u ovoj državi. Neka vlast?!
Mogu ih tako oslovljavati, ali oni su za mene niko i ništa. Taman da čovjek ima deset fakulteta, ako nema ono što se 'od kuće ponese', on je za mene totalni gubitnik.
Jesu li predstavnici vlasti ikada bili usamljeni dječaci?
Jesu li ikada poželjeli ostvariti svoje snove? Jesu li ih imali?
Sigurno jesu! I nije mi jasno zašto sada svima nama ne dopuštaju da ostvarimo svoje snove?!
Zar ne shvataju kako je njima bilo?
Vidi mene, kakvi snovi, sad ne daju ni da se djeca rađaju, a kamoli da sanjaju.
Da li će uvesti zakon kad se njegova kćerka porodi, pa joj djetetu 'ustreba' taj JMBG?!
Hoće, budite sigurni da hoće. Samo ne znam kada će doći taj dan. Dok on njoj obezbijedi auto, kuću, jahtu, vikendicu i to sve iz budžeta kojeg pune naši roditelji.
Malena Berina je umrla. Djevojčica kojoj su zaustavljeni snovi, vizije, budućnost. Umrla je zbog bahatosti vlasti.
Al' takav smo narod, jebeš ga. Uvijek nasjednemo na predizborne priče i dajemo glasove tek onako, da skinemo glasanje s dnevnog reda.
Neko krivi narod, neko vlast... Neko to samo nijemo posmatra.
Pa se poslije pitaju zašto u ovoj jadnoj državi ima najviše samoubistava, zašto ljudi oduzimaju sebi živote?!
Pa zato što se ono što ti ljudi prožive ne može nazvati životom. To je sve samo ne život.
Vječiti jadnik, bolesnik, osoba koja je dala sve za ovu zemlju, a dobila samo drvo na kojem se objesila. Čak je i kanap morala kupiti. Pa gdje ja živim?
Pitaju se zašto mladi odlaze iz Bosne, pa zato što ovdje ni mačka ne može preživjeti, a kamoli čovjek. Prije ili kasnije psihički oboliš od svega.
Provedeš život kao ubogi lutalica. Na kraju, ako ti se hodža smiluje pa ti džabe klanja dženazu, ako ne samo će te ukopati i šutjeti.
Pa dokle više?
Al' jebeš ga, takav smo narod...
A možemo biti drugačiji, samo da imamo bolje predstavnike.
Piše: Maida Duraković