Auricularia auricula-judae, što na latinskom znači Judino uho (Kinezi ga zovu uho drveta ili drveno uho, a Japanci koriste naziv drvena meduza), je jestiva gljiva rasprostranjena u regijama s umjerenom klimom diljem svijeta.
Najčešće raste na starim i trulim deblima bazge (na koju se, prema legendi, Juda objesio). Unatoč upečatljivom imenu, ne podsjećaju svi primjerci na uho kao ovaj sa slike.
Vrstu je prvi put opisao Carl Linné 1753. godine u svom djelu Species Plantarum (Biljne vrste), no pomalo čudno ime Auricularia auricula-judae dao je 1888. godine njemački mikolog Joseph Schroter, koji je iskoristio kontroverzu povezavši gljivu s Judom Iškariotskim.
U srednjem vijeku gljiva je korištena kao narodni lijek za upale oka, a juha kuhana na mlijeku za grlobolju. U kineskoj narodnoj medicini koristila se za poboljšanje rada krvotoka, liječenje hemoroida i krvarenja maternice, kod krvavih stolica i proljeva.
Najnovija znanstvena otkrića ukazuju na to da Judino uho sadrži kemijske supstance koje snižavaju kolesterol, a možda mogu pomoći i kod simptoma dijabetesa.
Izvor: stulicbojana
