Meaz Bojić iz naselja Lauš već 18 godina održava ljubav preko žice sa suprugom Galinom Bojić, koja je Ruskinja i živi u Moskvi.
On i Galina su u braku 21 godinu, a za
to vrijeme ukupno su zajedno proveli samo tri godine. Ostale godine se
redovno čuju telefonom i tako im opstaje bračna zajednica. Sa suprugom
se čuje svake srijede i subote te pričaju o svemu, pa mu, kako kaže,
nije žao “nagomilati” telefonski račun, pišu Nezavisne.com.
“Imao sam mnogo žena, ali Galina je moja
jedina prava ljubav. Od kada sam je upoznao, ona je postala jedina žena
u mom životu iako nas je daljina razdvajala cijeli život”, priča Meaz.
Prema njegovim riječima, Galinu je
upoznao preko oglasa za lične kontakte, koji je dala u novinama 1992.
godine, i od tada taj oglas svakodnevno nosi u džepu.
Vjenčali su se u Banjaluci dva mjeseca kasnije, ali se ona ubrzo zbog posla morala vratiti u Rusiju.
Zbog ratne situacije vidjeli su se tek u
Minhenu u Njemačkoj dvije godine kasnije gdje je ona turističku vizu
uspjela da produži samo na godinu i po dana i ponovo se morala vratiti u
Rusiju.
Bili su razdvojeni još tri godine kada
su se prijavili u agenciju koja je slala mješovite bračne parove u
Ameriku, pokušavajući tamo započeti zajednički život. Međutim, kada su
se skrasili, ostali su bez posla i ona se ponovo vratila u Rusiju, a on u
Banjaluku.
Meaz ističe da posljednjih godina živi
sam u Banjaluci, u skromnom stanu i finansije su jedni krivac zašto nije
sa svojom suprugom.
“Zbog nerazriješenog imovinskog stanja
moram da ostanem još neko vrijeme u Banjaluci. Nadam se da ćemo barem po
stare dane uspjeti da se skrasimo zajedno”, priča on.
Želja im je da svoj brak nastave u Minhenu i u starim danima prožive zajednički život.
“Djeduška moj”
Meaz i Galina nemaju zajedničke djece.
Kada su se upoznali, on je bio razveden, a ona udovica. Meaz kaže da
njenog unuka danas voli više od svih i svaki dan ga sluša na diktafonu
kako mu se obraća sa “djeduška moj”.
Izvor: agencije