Prije pet godina, 21. jula 2008. svijet
je obletjela vijest da je uhapšen izvjesni dr. Dragan David Dabić, iza
čijeg lažnog identiteta se krio jedan od najtraženijih optuženika za
ratne zločine, Radovan Karadžić.
Tužilaštvo
Haškog tribunala ga je još u novembru 1995. optužilo za genocid i
zločine protiv čovječnosti, počinjene nad nespskim stanovništvom u ratu u
Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, u kojem je poginulo
najmanje 100.000 ljudi, a više od dva miliona bilo prinuđeno na
izbjeglištvo.
Punih jedanaest godina trajalo je
njegovo bjekstvo od međunarodne pravde. Navodno se krio po pravoslavnim
manastirima u Crnoj Gori i Srbiji, ali je otkriven usred Beograda,
prerušen u bradatog, egzotičnog doktora Dabića, "specijalistu prirodne
medicine″, saradnika časopisa "Zdrav život" i učesnika mnogih javnih
tribina.
Skidanje maske
Skinuta
mu je 21. jula 2008. ta bizarna maska, i pred licem javnosti se pojavio
najtraženiji haški optuženik, koji će u pritvor Tribunala biti prebačen
deset dana kasnije. Bivša glavna tužiteljica Haškog tribunala Carla del
Ponte, svih jedanaest godina Karadžićevog bjekstva, potresala je i
svjetsku i srbijansku javnost zahtjevima da se preduzme ozbiljna potraga
za njim, kako bi se stalo na put svakoj nekažnjivosti za ratne zločine,
ali ti zahtjevi dočekivani su indolencijom, tapkanjem u mjestu,
opstrukcijama i glasinama.
Haški tribunal se
pokazao efikasnijim. Tužilaštvo je počelo izvoditi svoje dokaze 13.
aprila 2010, a završilo 25. maja 2012. Manje od pet mjeseci kasnije,
počeo je drugi dio suđenja.
"Psihijatar, pisac
i čovjek mira", predstavio se Karadžić Haškom tribunalu 16. oktobra
2012. godine u uvodnoj riječi na početku dokaznog postupka odbrane, koju
sam zastupa. Na početku procesa u aprilu 2009. kad su tužioci počeli da
dokazuju njegovu krivicu, Karadžić je isticao da ne brani sebe nego
srpski narod. U drugoj polovini suđenja, koje je u toku, akcenat je na
sopstvenoj odbrani. "Umjesto kazne, zaslužujem nagradu za sva dobra koja
sam učinio", rekao je i negirao svaku odgovornost za srebrenički
masakr.
"Naredio sam da se civili zaštite i da
se zarobljenici razmijene", insistira, što prešutno znači da njegovo
naređenje nije poštovano i da samo Ratko Mladić snosi odgovornost za
masakr. Međutim, tužioci smatraju da je general Mladić na vojničkom
polju realizovao "strateške ciljeve političkog šefa bosanskih Srba" koji
su se svodili na jedno – etničko čišćenje.
Na
polovini suđenja, u junu prošle godine, Pretresno vijeće oslobodilo je
Karadžića optužbi za genocid u sedam bosanskohercegovačkih opština
(Bratuncu, Vlasenici, Zvorniku, Foči, Ključu, Prijedoru i Sanskom
Mostu), ocijenivši da su zločini snaga Republike Srpske teški, ali ne
takvi da su "van razumne sumnje" počinjeni kako bi se "bosanski
Muslimani i Hrvati u cjelosti ili dijelom uništili kao etnička ili
vjerska grupa".
Prihvatanja žalbe
Na
takvu odluku tužilaštvo Haškog tribunala se žalilo. Žalbeno vijeće je
11. juna prihvatilo žalbu, ocijenivši da postoje dokazi da su u sedam
opština "počinjeni zločini koji predstavljaju elemente genocida". Sudije
su saopštile da smatraju da su dokazi tužilaštva da je Karadžić imao
namjeru da počini genocid ubjedljivi i vratili u optužnicu tačku koju je
Pretresno vijeće anuliralo.
Pošto je, dakle, u
optužnicu vraćena ta tačka, Karadžić će u svom dokaznom postupku morati
da se brani i od optužbi za genocid u navedenih sedam opština, a ne
samo u Srebrenici, kao i za etničko čišćenje velikih dijelova Bosne i
Hercegovine, teror nad Sarajevom i uzimanje pripadnika mirovnih snaga za
taoce.